Jelena Berečić: Upisati program „Voditelj ljudskih potencijala“ bilo je moje jedino logično rješenje za napredak u karijeri

Jelena Berečić: Upisati program „Voditelj ljudskih potencijala“ bilo je moje jedino logično rješenje za napredak u karijeri

Jelena Berečić u turizmu radi 15 godina, od čega 12 godina na rukovodećim pozicijama u hotelijerstvu. Njezina ljubav prema turizmu javila se nakon što je u 4. razredu osnovne odlučila da neće biti balerina :). Prisjeća se, gledala je neki prilog na televiziji i jedna mlada djevojka je ispričala priču kako je njoj raditi u turizmu. Čak je u jednoj od priča navela kako je jedan dan imala strašnu zubobolju i da je uz rad sa gostima i na to uspjela zaboraviti! Iako taj dan Jelena nije znala što je to turizam, ispunjena tuđom strasti i vlastitim odlučnim karakterom, odlučila je upisati ugostiteljsku školu u Osijeku, a zatim i Fakultet za turizam i ugostiteljstvo u Opatiji.

To je bio početak njezine uspješne priče o turizmu.

Jelena, kako se rođena Osječanka našla u malom Međimurju?

Da, dio života živjela sam u Osijeku, a dio u  malom mjestu pored Osijeka, Dardi. Kroz iskustvo sam se specijalizirala u području razvoja turističke destinacije i razvoja ljudskih potencijala. Posao me, dakle, doveo u Međimurje gdje sam sada evo već šest godina. Najprije sam radila kao direktorica hotelskih operacija i ljudskih resursa te organizacijske kulture u Lifeclass termama Sveti Martina, a danas sam voditeljica Regionalnog turističkog centra Goričan i ponosna vlasnica obrta TRUE COLORS.

Ne trebamo posebno naglašavati kako je 2020. godina bila svima veoma izazovna. No unatoč tome vi ste se ohrabrili otvoriti vlastiti obrt – TRUE COLORS. Možete li nam u par rečenica objasniti što kroz obrt nudite svojim klijentima?

Otvaranje obrta je krenulo kao unutarnji glas koji je s vremenom postajao sve glasniji, a u lipnju 2020. godine i počeo vikati na mene da je sada zaista vrijeme da ga otvorim :). Kroz obrtTrueColors nudim usluge savjetovanja za razvoj turizma i ljudskih resursa, a uz navedeno i usluge turističke agencije. Trenutno su projekti na kojima radim orijentirani na razvoj turističke destinacije i organizacijske kulture. 

Prošla godina je bila izuzetno uspješna za vas. Osim što ste otvorili obrt, zapravo ste zauzeli i mjesto voditeljice Regionalnog turističkog centra Goričan u Međimurju. S kojim preprekama ste se suočili tijekom ovih nekoliko mjeseci postojanja centra?

Biti predstavnik turizma na jednom području je predivan osjećaj. On sa sobom nosi jako puno dobrih i kvalitetnih izazova. Poslovanje u poduzetništvu je samo po sebi nepredvidivo u bilo koje doba, bilo ono dobro ili manje dobro. Stoga nije bilo za očekivati da će i u mom pogledu to biti išta drugačije. Najveće izazove sam sama sebi postavljala, ali isto tako i rješavala. Prije svega mislim na nesigurnost stanja na koje nas je podsjetila 2020 godina. S druge strane,svjesna sam da trebam opravdati povjerenje ljudi koji također imaju svoja očekivanja. A naposljetku je ipak bio prisutan i strah, jer preći iz firme i sigurnog posla kao stabilnog kruzera na nesigurni čamac kojeg nosi vjetar na površini vode nije bio baš lak zalogaj za probaviti. Stoga svakako mogu reći da je izazova bilo i bit će, ali zato je ovo najljepši posao jer uključuje rad sa ljudima, a ljudi s kojima sam do sada imala priliku surađivati su sve to itekako olakšali.

Više puta ste javno istaknuli kako ste protiv omasovljavanja turizma. Kako vi vidite razvoj turizma u Međimurskoj županiji i općenito na kontinentalnom dijelu Hrvatske?

Turizam je kao djelatnost sekundarne prirode i moje osobno mišljenje je da takvo treba i biti. Međimurje je sa svojim marljivim ljudima gospodarski itekako ojačalo, a turizam je samo nadogradnja na već dobro uhodane poslove. Turizam je emocija i kao takav daje dodatnu vrijednost i kvalitetnu nadogradnju onim djelatnostima koje već postoje na određenom području.

Da vam kažem, Međimurci su radišni i aktivni ljudi pa sam i sama poput njih odlučila kopati vrt, kositi travu, brinuti i za dlakave članove obitelji, rekreativno trčati i voziti se biciklom po bregima. To spajanje pojedinaca s prirodom u kontinentalnom dijelu Hrvatske je neprocjenjivo. Stoga nije potreba da turizam u Međimurju i u kontinentalnoj Hrvatskoj bude masovni turizam i da se ovisi o njemu, jer je kao takav varijabilan i nestabilan. Dopustimo mu da svojim postojanjem pruži nadogradnju i kvalitetu koju svi očekujemo.

Uz bogato radno iskustvo, vaš CV krase i brojni certifikati iz područja turizma i ljudskih resursa. Iz vaše perspektive, koliko je važno kontinuirano ulaganje u svoje znanje? 

Osobno pravilo koje već godinama prakticiram jeste da svake godine upišem jedan od tečajeva koji mi je za određeni period života potreban ili koji nadopunjuje moj karijerni put. Tečajevi uz teorijsko znanje kao dodatnu vrijednost daju i umrežavanje sa ljudima iz iste ili slične branše, uvid u trendove na tržištu, kvalitetnu raspravu tijekom predavanja i ono najbitnije,potiču na stvaranjenovih ideja i kreativno razmišljanje. U svakom slučaju tečajevi daju puno više od diplome i teorije, stoga ih smatram sjajnima. 

Što prema vama čini poveznicu između turizma i upravljanja ljudskim resursima?

Turizam je emocija koja se pruža gostima kroz uslugu. Stoga svakako možemo čvrsto stajati iza toga da je turizam uslužna djelatnost, a za navedeno su potrebni ljudi. Mislim da smo svi svjesni koliko smo mi ljudi bitni za kvalitetu koju turistička usluga pruža. Stoga je ulaganje u ljudski potencijal najbitnije ulaganje u turizam, jer ako zaposlenik nije sretan neće biti niti gost.

Kao što možete pretpostaviti, prethodno pitanje postavili smo vam jer ste na Institutu za menadžment pohađali program “Voditelj ljudskih potencijala”. Što vas je potaklo da upišete baš taj program?

U periodu kada sam upisala program “Voditelj ljudskih potencijala” počela sam raditi u odjelu za ljudske resurse na Hvaru. Moje iskustvo na tom milju nije bilo stručno nego se vodilo osjećajem, te sam svakako trebala stručnu nadogradnju. Kao jedino logično rješenje činilo mi se upisati takav program koji je davao komplet svih modula i koji je bio prilagođen svim razinama od početnika do onih koji su već iskustveno bili sigurniji u prakticiranje razvoja ljudskih resursa. U svakom slučaju sam ispunila očekivanja i uz znanje upoznala predivne ljude s kojima sam i danas u kontaktu.

 

Što je prevagnulo u odluci da to bude upravo Institut za menadžment, a ne neko drugo učilište?

Kada se odlučujem o bilo kojoj stavci u mom životu, moram imati jasan odgovor na pitanje zašto to činim. Pregledavajući plan programa koji sam planirala pohađati i prema preporukama iz prve ruke koje sam dobila, ovo je bio jasan izbor i htjela sam biti dio kruga kvalitete.

Za kraj, što biste poručili budućim polaznicima programa “Voditelj ljudskih potencijala”?

Na tržištu postoji jako puno tečajeva na temu ljudskih resursa, a opet kada se isti sagledaju posve su različiti.

Program “Voditelj ljudskih potencijala” mi je osobno jako puno pomogao i oplemenio je moje postojeće znanje.

Recimo da mi je program pomogao da zaokružim svoje znanje, ali i riješio me nekih nedoumica, jer su sa nama radili predavači koji su iz realnog sektora pa samim time imaju bogatstvo praktičnog znanja, a baš to nam  je svima uvijek potrebno. Uz navedeno sam bogatija i za nekoliko poznanstava sa predivnim ljudima, tako da svakako mogu reći da predlažem program “Voditelj ljudskih potencijala” kao uski izbor za sve potencijalne i buduće polaznike. Dajte priliku, kako programu, tako i sebi.