Hrvatska ima blizu sto tisuća obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, četiri vinske regije i turizam koji čini najveći udio u BDP-u među zemljama Europske unije. O tome kako obrazovanjem povezati tradicijsku proizvodnju s tržištem razgovarali smo s ravnateljicom Instituta za menadžment (IZM), Tajanom Pernar.
IZM ponudu širi programima iz područja gastronomije i tradicijske proizvodnje. Zašto ste prepoznali upravo ovo područje kao zanimljivo za daljnji razvoj?
Tajana Pernar: Zato što se tu susreću dvije najveće snage hrvatskoga gospodarstva: poljoprivredna tradicija i turizam. Hrvatska ima blizu sto tisuća obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, a turizam obara rekorde: gotovo 15 milijardi eura prihoda u 2024., prvi put više od 110 milijuna noćenja u 2025., a gastronomiju kao motiv dolaska navodi gotovo trećina gostiju.
Znanja iza domaćeg vina, rakije ili likera najčešće se prenose s koljena na koljeno, bez formalne potvrde i suvremenih standarda. Tu prazninu želimo popuniti: strukturiranim, odmah primjenjivim znanjima i javnom ispravom koja proizvođačima otvara vrata potpora i tržišta.
Ponudu trenutno čine programi Gospodarenje na OPG-u, Proizvodnja grožđa i vina te Proizvodnja domaćih voćnih rakija i likera. Što povezuje ove programe i kakvu cjelinu želite izgraditi?
Tajana Pernar: Povezuje ih logika lanca vrijednosti. Gospodarenje na OPG-u daje temelj: planiranje, financije, propise i potpore, dakle OPG kao ozbiljan poslovni subjekt. Druga dva programa dodaju proizvodnje s najvećom dodanom vrijednošću – vino te rakije i likere – a u svakome spajamo tehnologiju, propise i poduzetnička znanja.
Cilj je obrazovni put na kojem polaznik krene od naslijeđene zemlje ili ideje, a završi s gotovim proizvodom, etiketom i planom prodaje.
Koliko je danas za uspjeh malog proizvođača važno spojiti tradicijska i stručna znanja s poduzetničkim kompetencijama – upravljanjem, financijama, marketingom i prodajom?
Tajana Pernar: To je točka na kojoj se lomi uspjeh. Izvrsna rakija bez prave cijene, etikete i kanala prodaje ostat će u podrumu, jer mali je proizvođač danas istodobno tehnolog, menadžer i voditelj vlastitog brenda.
Poduzetnička znanja traži i sustav potpora: bez poslovnog plana nema EU projekta, a Hrvatskoj je kroz Zajedničku poljoprivrednu politiku do 2027. na raspolaganju gotovo 3,75 milijardi eura. Naša je prednost što dolazimo iz poslovnog obrazovanja, pa su upravljanje, financije i marketing okosnica svakog našeg programa.
Hrvatska ima velik broj OPG-ova i dugu tradiciju proizvodnje vina, rakija i drugih autohtonih proizvoda. Gdje vidite najveći prostor za dodatnu profesionalizaciju i edukaciju proizvođača?
Tajana Pernar: Brojke pokazuju i bogatstvo i prostor za rast: 19.100 hektara vinograda na gotovo 28 tisuća gospodarstava u četiri regije, oko 773 tisuće hektolitara vina godišnje i čak 134 autohtone sorte. Prosječno gospodarstvo obrađuje manje od hektara vinograda, pa mali proizvođač ne može konkurirati količinom, ali može kvalitetom, pričom i izravnim odnosom s kupcem.
Šest hrvatskih rakija i likera, od Slavonske šljivovice do Zadarskog maraschina, nosi zaštićenu europsku oznaku podrijetla, no taj je potencijal još slabo iskorišten. Najveći prostor vidimo u standardima kvalitete, brendiranju i zaštiti podrihetla, formiranju cijena, digitalnoj prodaji i povezivanju s turizmom, posebno kod mladih koji preuzimaju gospodarstva.
Koliko je kod ovakvih programa važna praktična nastava i suradnja IZM-a s OPG-ovima, vinarijama, destilerijama i drugim proizvođačima?
Tajana Pernar: Ključna je, jer se tradicijske vještine ne uče samo iz skripte. Teorija se prati online, u stvarnom vremenu, pa polaznici iz cijele Hrvatske uče od kuće i uz posao, a praktični dio odvija se ondje gdje proizvodnja živi: na gospodarstvima, u vinogradima, podrumima i destilerijama.
Polaznici tako vide stvarne procese i uče od ljudi koji od te proizvodnje žive, a proizvođači dobivaju educirane suradnike i buduće kolege. Time se jača cijeli ekosustav malih proizvođača, posebno u ruralnim krajevima.
Je li cilj dalje širiti kategoriju Gastronomija i tradicijska proizvodnja? Koje biste programe voljeli vidjeti u ponudi IZM-a u budućnosti?
Tajana Pernar: Da, kategoriju gradimo dugoročno. Logični su smjerovi u kojima Hrvatska već ima tradiciju: maslinovo ulje, sirarstvo, pčelarstvo i med, prerada voća i povrća, suhomesnati proizvodi te programi koji proizvodnju spajaju s turizmom, poput agroturizma i kušaonica.
Smjer pokazuje i program Povezivanje vina i gastronomske ponude, koji već imamo: cilj nije samo proizvesti, nego proizvod pretvoriti u doživljaj i prihod. Svaki novi program mora polazniku donijeti jasnu i mjerljivu korist.
Možemo li dugoročno govoriti o obrazovnom putu u kojem IZM polazniku daje znanja od same proizvodnje i upravljanja OPG-om do brendiranja, financiranja i tržišnog plasmana proizvoda?
Tajana Pernar: Upravo je to naša vizija: polaznik nam dođe s idejom ili naslijeđenim gospodarstvom, a ode s proizvodom i planom, od gospodarenja i tehnologije proizvodnje do financiranja, brendiranja i plasmana kroz izravnu prodaju, ugostiteljstvo, turizam i izvoz.
U zemlji s najvećim udjelom turizma u BDP-u u Europskoj uniji tržište autentičnih proizvoda dolazi nam na kućni prag: gost koji kuša dobro vino ili liker ostaje kupac i nakon odmora. Uz to, svako znanje kod nas završava javnom ispravom koja se upisuje u e-radnu knjižicu. Obrazovanje je najisplativija investicija malog proizvođača.
