Od zootehničarke do knjigovođe. Pročitajte intervju s Mirelom Stepić i uvjerite se kako nikada nije kasno za dobre životne odluke

Mirela Stepić je osoba koja nikada ne odustaje. Osoba je čija se snaga može mjeriti snagom Hulka, jer Mirela je prošla kroz pakao nezaposlenosti i propasti očeve tvrtke, a pritom je ništa nije spriječilo da odustane od svog sna – knjigovodstva.

Kaže za sebe da je pobornica cjeloživotnog učenja, što je i dokazala upisom u program usavršavanja za Knjigovođu u 50. godini života. A da nikada nije kasno za prave promjene govori i to da je Mirela proglašena najboljom polaznicom generacije! Tim povodom zamolili smo Mirelu za intervju, u kojem vam predstavljamo kako je od zanimanja zootehničara dospjela u knjigovodstvene vode i zaljubila se u tu profesiju.

Mirela, završili ste Srednju poljoprivrednu školu, smjer zootehničar. Što vas je „natjeralo“ da promijenite smjer u karijeri?

Oduvijek sam gajila veliku ljubav prema životinjama, posebno prema konjima i mačkama. Zato sam upisala Srednju poljoprivrednu školu. No u vrijeme kada sam završavala srednju školu (oko 1990. godine) bilo je prilično loše stanje u Hrvatskoj. Ne samo tada, već i u narednim godinama poljoprivreda i stočarstvo bili su na rubu. Zbog toga, nažalost, nemam niti jedan dan radnog staža u svojoj struci.

Srećom, otac je bio poduzetnik pa sam mu često uskakala u pomoć. Obavljala sam administrativne poslove i polako ulazila u svijet knjigovodstva koji me jako zanimao. Potom je uslijedio još jedan težak udarac po mene, ali i cijelu obitelj. Zbog jeftinog uvoza i općenito lošeg stanja na tržištu, morali smo zatvoriti poduzeće. Ni to me nije slomilo. Završila sam tečaj knjigovodstva i zaposlila se u jednom knjigovodstvenom servisu gdje sam radila punih 10 godina.

Zbog problema s kralježnicom, ako u inat tik pred početak pandemije koronavirusa, ponovno sam ostala bez posla. Dugo sam razmišljala o tome da promijenim profesiju, ali zbog velike ljubavi prema knjigovodstvu ipak sam odustala od te namjere. Odlučila sam obnoviti svoje znanje i upisati program osposobljavanja za knjigovođu na Institutu za menadžment. Zanimljivo je da sam nekoliko dana prije početka edukacije dobila poziv za razgovor u jednom knjigovodstvenom servisu pa sam u isto vrijeme radila i pohađala edukaciju. Nekako se sve poklopilo.

Što mislite, zašto se samo rijetki odlučuju na promjenu u karijeri? Zašto većina ostaje raditi na istom poslu, iako su nezadovoljni njime?

Smatram da je glavni razlog strah od neuspjeha. Još jedan razlog je uvrijeđeno mišljenje „bolje raditi bilo koji posao, čak i ako sam nezadovoljan njime, nego biti bez posla“.

Rijetki se usude promijeniti svoj život. Ljudima u Hrvatskoj je lakše kukati, nego se potruditi i izboriti za sebe.

Koliko vam je pomoglo usavršavanje za Knjigovođu na Institutu za menadžment?

Program usavršavanja pomogao mi je da obnovim i nadogradim svoje znanje. Tek kada sam upisala program Knjigovođa na Institutu za menadžment shvatila sam koliko je važan kvalitetan profesor. Profesor koji ne dijeli samo puku teoriju, već nas upoznava sa svim izazovima s kojima se knjigovođa susreće u svakodnevnom poslovanju. I ne samo da nas upoznaje, već s nama dijeli i rješenja tih izazova.

Na temelju truda i zalaganja pojedinaca u svakoj grupi, kako jutarnjoj tako i popodnevnoj, biramo najboljeg polaznika. Tako ste i vi proglašeni najboljom polaznicom programa osposobljavanja Knjigovođa u popodnevnom terminu. Koliko vam znači titula najbolje polaznice?

Titula najbolje polaznice mi zaista puno znači. To je svojevrsna potvrda mog truda i zalaganja, moje ljubavi prema knjigovodstvu i želje za radom u toj vrsti djelatnosti. Posebno kada je dobijete od briljantnog predavača kao što je profesor Silvio Škrlec.

S obzirom na to da ste program usavršavanja za Knjigovođu pohađali za vrijeme pandemije koronavirusa, jeste li zadovoljni kvalitetom organizirane nastave u takvim okolnostima?

Kvaliteta online nastave bila je i više nego odlična. Sve pohvale Institutu za menadžment i svim predavačima na trudu. Ni u kojem trenutku nisam osjetila da nešto nedostaje, odnosno da sam zakinuta za nešto.

Kad biste znali da ćete u sljedećih nekoliko rečenica pomoći osobi da izađe iz zone komfora i da promijeni svoj život nabolje, što biste joj rekli?

Nikad nije kasno za novi početak i kvalitetniji život. Govorim to iz vlastitog iskustva, iz iskustva žene koja je uz obitelj i redovan posao pohađala i uspješno završila program usavršavanja za Knjigovođu. I pritom ostvarila titulu najbolje polaznice!

Govorim iz iskustva žene koja je s 49 godina donijela odluku koja joj je osigurala napredak u karijeri, odluku zbog koje se sa svojih 50 godina osjeća samouvjerenije no ikad prije.

Dakle, nikad nije kasno!